Riblje kosti i predmeti poput utega za mrežu i udica, na gotovo svim arheološkim lokalitetima od mlađeg kamenoga doba, preko brončanog do rimskog, svjedoče da su se na ovom području ljudi od pamtivijeka bavili ribolovom. Još iz srednjeg vijeka postoji poznat jedan dokument vezan za ribe i ribarstvo, koji govori o kralju ANDRIJI II. koji je sjeverni dio Kopačkog rita zajedno s tri ribolovna mjesta darovao POTHU.

Znanstveno istraživanje ribarstva i riba u Kopačkom ritu započelo je još sredinom prošlog stoljeća. U devetnaestom stoljeću znameniti biolog HECKEL detaljno se bavio slatkovodnim ribama tadašnje Austro-Ugarske Monarhije, o čemu je objavio veći broj radova. Treba spomenuti i činjenicu da se već krajem prošlog stoljeća, sve do I svjetskog rata, na ovom području gospodarilo na 334 katastarska jutra kao šaranskim ribnjakom. LEIDENFROST je obrađujući faunu riba i slatkovodno ribarstvo Mađarske, ne nekoliko mjesta spominjao veliko bogatstvo riba na području Beljskog imanja. Tijekom II svjetskog rata na području Kopačkog rita biološko-ekološkim istraživanjima bavili su se znanstvenici iz Mađarske - u sklopu biološke stanice Albertina. Istovremeno je HOMMONAY proučavajući biološke i ekološke zakonitosti u Kopačkom ritu, dao podatke o ribama, ribljoj produkciji i količini ulovljene ribe u Kopačkom ritu. MIKUSKA istražuje faunu riba, ekologiju i ekološke osobine riba u Kopačkom ritu, te je 27.08.1970. godine prvi puta dokazao prisustvo mramorastog glavoča.

Zahvaljujući navedenim istraživanjima faune i ekologije riba na širem području Kopačkog rita i razvijenom ribarstvu u prošlosti, poznate su neke osnovne činjenice. Između 1914. i 1968. godine lovilo se prosječno 76 vagona ribe. Ulov riba je po hektaru produktivne površine iznosio približno 92 kg, a kretao se od 42 do 254 kg. U ulovu riba šaran je bio zastupljen s 20,36%, štuka s 11,98%, som s 4,99%, smuđ s 1,91% dok je ostatak činilo ostalih 40 vrsta riba. Najveće su promjene u ribljem fondu bile između 1975. i 1977. godine pojavom srebrnog karasa ili babuške. Kod populacije te vrste zabilježena je gradacija tj. porast, a njeno je učešće u ukupnom fondu poraslo na uštrb ostalih vrsta na 41,69% .

Izvor: Mikuska J. (1999) u knjizi: Mihaljević M. (Ur.) Kopački rit - pregled istraživanja i bibliografija, Zavod za znanstveni rad Osijek, HAZU.